U yogijskoj tradiciji takve teške vježbe spadaju pod princip tapas – svjesno prihvaćene “austerities” radi čišćenja, samodiscipline i duhovne transformacije, a ne radi kratkoročne nagrade kao u klasičnom potkrepljenju. Što Yogi zapravo “dobiva”? Tapas se definira kao “burning effort under all circumstances to achieve a definite goal in life”, cilj je pročišćenje, unutarnja snaga i duhovni rast. Yogi svjesno prihvaća glad, hladnoću, vrućinu, bol ili odricanje (nema hrane, seksa, cigareta, alkohola) kao način da “spali” vezanosti, ego i nesvjesne obrasce te razvije unutarnju slobodu i ne‑vezanost (vairagya). Motivacija umjesto nagrade. Motivacija nije “nagrada poslije zadatka” (kolač nakon trčanja), nego dublja želja za: pročišćenjem tijela i uma većom mentalnom stabilnošću i otpornošću na bol, spoznajom vlastite prave prirode / Boga (ovisno o tradiciji). Patanjali i suvremeni učitelji opisuju tapas kao “prihvaćanje onih bolova koji vode pročišćenju” – bol i nelagoda postaju gorivo za transformaciju, a “nagrada” je osjećaj slobode od želja i strahova, dublji mir i jasnoća. Kako izdrže glad, vrućinu, hladnoću? Tekstovi o tapasu naglašavaju: izdržavanje ekstremne vrućine/hladnoće, gladi, umora ili seksualne apstinencije kao metode jačanja volje i razgradnje identifikacije s tijelom i željama. Praktikant pomiče fokus s “ovo je užasno neugodno” na “ovo je prilika da vidim da nisam rob svojih impulsa” – otuda dolazi osjećaj smisla i čak radosti usred težine. Drugim riječima: tamo gdje bi bihevioralna psihologija rekla “daj si nagradu nakon teškog zadatka”, Yogi kaže “moja nagrada je pročišćenje i sloboda koja nastaje upravo kroz podnošenje toga”.